MISKO POPOVIC FRATELLO -- FRATELLOV NOVI PARTIZAN EXCLUSIVE--DUGO OCEKIVANI FRATELLOV INTERVJU,NA ZAHTEV SVIH UJEDINJENIH GROBARA DA ON BUDE NOVI GAZDA PARTIZANA I VRATI SVETLOST NA STADION I STARU SLAVU ALI I NOVE USPEHE U EVROKUPOVIMA,KAO JEDINI ISKRENI I PRAVI PATRIOTA SVOME KLUBU POMOGNE ALI I BEOGRADU I SRBIJI,FRATELLO JE STIGAO I VISE NISTA NECE BITI ISTO,A BEOGRAD SLAVI SVOJU LEGENDU
Mora li bas sveki pocetak da bude pun zaljubljenosti i zanesenosti? Izgleda da je tako. Ako je suditi prema "crnom talasu" Yu filma svakako. Dvoje Aleksandra Petrovica je svakako film koji povlaci crtu izmedju dotadasnjih filmova snimanih kod nas i onih koji ce doneti svetsku slavu naso***inematografiji. Za danasnju kritiku je, stoga, on ta zaljubljenost u novi film. Igrom slucaja, ili mozda cistom simbolikom, ovo ostarenje se upravo i bavi jednom zanesenosti, odnosom izmedju dvoje mladih ljudi...
Mirko, mladi arhitekta i zaljubljenik u fotografiju slucajno, cekajuci ispred bioskopa sa kartom viska, naleti na Jovanu, devojku carobnog osmeha. Posto pocne da pada kisa, on se, buduci da ima pri sebi kisobran, ponudi da je otprati do kuce. Usput njih dvoje malo igraju na vlaznom kolovozu i u trenutku kad on pokusa da je poljubi, ona odlazi u noc i porucuje mu da je nadje. Mirko obidje ceo grad, odlazi u bioskop sam, na koncerte, ali je ne pronalazi. A onda, igrom slucaja, kod njegovog prijatelja Dejana dolazi izvesni Bogdan, koji trazi da mu ovaj razvije neke fotografije. Na njima je on sa Jovanom. Saznavsi da je Dejan poznaje, Mirko ga natera da napravi zabavu, gde ce biti i ona. Igra, smeh, poljupci. Nije li to dovoljno za pocetak (i uopste) jedne romanse?
Zahvaljujući scenarijima koje su napisali za Živojina Pavlovića (Kad budem mrtav i beo, Buđenje pacova, oba 1967.) Gordan Mihić i Ljubiša Kozomara drže se nazaobilaznim figurama one struje jugoslavenskog filma koja će zbog emotivnog, socijalnog i egzistencijalnog pesimizma u medijima biti prozvana crnim valom. Svoj debitantski film Vrane (1969.) završavaju iste godine kada crni val dobiva ime, i to kao rezultat zabrinutosti dijela kulturne i političke javnosti zbog sve izraženijeg pesimizma i stilskog radikalizma pojedinih filmova. Bio je to vrhunac crnog vala, vrijeme kada su neki filmovi već bili zabranjeni, a slična je sudbina čekala i Vrane. Radi se o priči o ostarjelom boksaču Đuki koji zajedno sa svojom bandom propalih ”narodnih umetnika“ (baletanom i balerinama) tumara gradskom periferijom, te vara, krade, a povremeno i ubija. Njihova je egzistencija svedena na puko preživljavanje, a ideja je podcrtana karikiranim glumačkim nastupima koji povremeno oponašaju glasanje i kretanje ptica iz naslova. Pa iako se nadovezuje na konkretne socijalne probleme, oronula predgrađa iz filma simbolički predstavljaju i periferiju ljudskog duha u kojoj moralni zakoni više ne vrijede, a zločin postaje simptom njihova raspada. Tematizirajući dezintegraciju društvenih normi i ljudskosti svojih likova, film povremeno zalazi u područje groteske i apsurda, što je posebno izraženo u zadnjoj sceni u kojoj se brišu granice između sna i jave, života i smrti. Unatoč naglašenom pesimizmu, Vrane su dobro primile domaća i strana kritika (i to kao pozitivnu alternativu radikalnijim predstavnicima struje), a bile su prikazane na čak 11 svjetskih festivala, između ostalog i u popratnom programu Cannesa. No, nakon festivala u Puli gdje su puštene u popratnom (tzv. informativnom) programu, u Jugoslaviji nisu nikada prikazane.
Početak je rata u Zagrebu. Laura Palamar neko je vrijeme provela u zatvoru, a potom se zaposlila u javno***ući kao prostitutka.
Kad je nađu iznakaženu i mrtvu, nitko se previše ne uzbudi. Jedino Ida, Laurina sestra, sumnja u policijsko izvješće, koje kao razlog smrti navodi o samoubojstvo. Za savjet pita njihovog bratića, koji je po zanimanju bolničar i on joj potvrdi da se Laura nikako nije sama ubila. Isto tako, savjetuje joj da ne postavlja previše pitanja, jer čitav slučaj ima mračnu pozadinu i mogao bi je progutati mrak.
Idi je čitava situacija strašno mučna, jer je peče savjest zbog neraščišćenih odnosa sa sestrom. Javlja se na oglas za rad u salonu za masažu željevši pokrenuti vlastitu istragu, koja će je na kraju dovesti puno dalje no što je uopće mogla i zamisliti.
U salonu upoznaje šeficu Renatu, čuvara kuće Hrvoja Stipetića i vlasnika, napola ludog Vuka te mnoge mušterije, ali i djevojke iz struke, sve same prostitutke. Uskoro, ponovo pod nerazjašnjenim okolnostima, kao i u slučaju njene sestre, umire još jedna prostitutka, ali ovaj put umire i jedan službenik Ministarstva pa slučaj postaje zanimljiviji policiji.